IZVJEŠTAJ 2. ETAPE ROKOTOK PROJEKTA

Ribafish polako, ali sigurno ide prema svojem ovogodišnjem cilju. Provjeri njegove dojmove s 2. etape RokOtok projekta niže u tekstu:

"Nakon fenomenalnog dočeka u Tisnom na otoku Murteru, bilo je vrijeme i da se iz Šibensko-kninske otisnemo u susjednu, Zadarsku županiju. Prva je na redu bila Vrgada, otok od kojem nismo znali mnogo, ali ćemo ga nakon #RokOtoka 2021 uvijek pamtiti. Naime, ako ste mjesta na jadranskim otocima zamišljali kao nekakve ranojutarnje užurbane meke pune starijih ljudi i gužvama za kruh i svježu ribu, onda Vrgada to definitivno nije. Nikome se nikuda ne žuri, svi znaju sve, a na doček se iz mjesta spustila gotovo polovica svih žitelja, majke počele pjevati, bake donijele kolače i djeca navalila na nas kao da je došao Disneyland, a ne RokOtok. Uglavnom, Vrgada je Woodstock, odveli su nas na ribu i na pizzu, dali nam čak i šarana na gradele, obišli smo cijeli otok u potrazi za savršenim mjestom za Geocache i pritom otkrili jedan stari na veselje sve djece, pogledali i finale nogometa do pola i sretni i puni dojmova napustili otok u sedam ujutro dok su žitelji odmarali. Ako volite mirna jutra, dane i vesele večeri, Vrgada je san snova...

Pašman nas je dočekao sunčan i nekako uspavan. Zbog snimanja jednog dokumentarca smo kasnili sat vremena i shvatili da je doček u 10 sati u biti idealan, a sve nakon toga prevruće i za nas i za kikiće, ali smo svejedno uz svježe piće koje su nam organizirali na plaži, klopi u dva restorana (probajte specijalitet otoka – sipu s bobom, upoznali i obitelj Matulić i njihove otočke proizvode Pašmanero. I dan odmora proveli s njima, obišli otok uzduž i poprijeko, sakrili kutijicu i u noći osluškivali neveru. Što smo imali lijepo vrijeme, imali smo, krenuli su dani vjetra, kiša i oluja...

Ugljan je od Pašmana udaljen svega 300 metara na točki u kojoj smo ga htjeli preplivati, ali istovremeno i najopasniji dio za plivanje zbog stotine brodova koji tu dnevno prolaze. Pa smo danima pokušavali dobiti dozvole, pristupe, vremena za plivanje, A usto se i digao vjetar preko 30 čvorova i zvalo je na oluju, a prolaz Ždrelac je poznat po najvećim strujama u Jadranu... Da skratim, koštalo je puno živaca, vremena, nervoze i svega što ovom projektu stvarno nije potrebno, ali nekako smo prešli i taj Ždrelac, i to u tri minute, a uza sve ostale, ponajviše bih zahvalio Šimi, koji se stvorio niotkud i spasio stvar. Podijeljeno je preko šezdeset poklona u Zelenoj Punti u Kukljici, pozdravili smo se sa starim znancima, upoznali nove sjajne ljude, popeli na brdo za jedan Geocache, sakrili drugi i puni lijepih dojmova krenuli na obližnji Ošljak.

Ošljak smo osvojili plivajući s Nikom iz Crvenog križa i deset rekreativki iz Zadra, dakle, spektakl za 1000 metara mirnog i nježnog plivanja po mirnome moru. A dočekala su nas – apsolutno sva djeca Ošljaka, maksimum koji se ne može nadmašiti. Ili možda može? Prepješačili smo doslovno cijeli otok, neki u japankama, neki, bosi, a mali Božo i na leđima, kasnije su nam otočani napravili roštilj i ostali smo do kasno u noć razgovarati o stvarima koje bi bile bolje za kvalitetniji život ovog i svih drugih škojeva Jadrana.

Rivanj nas je dočekao kao nitko prije, mislim da su ostavili samo jednu gospođu da čuva otok, a svi su ostali popeli na brodice i došli plivati ili samo dati podršku u preplivavanju opasnog kanala Ugljan-Rivanj. Bilo je tu bengalki, pjesme, piće, djece, odraslih, jedan je otočanin plivao s nama, a najstariji skočio u more, i općenito, kad smo saznali da su ljudi dolazili i iz Rijeke samo zbog RokOtoka, rodila se ljubav koja nikad neće proći. Kod obitelji Radulić smo proveli pola dana tijekom nevere, jedva spasili brod, ostali skrivati blago i sjeli u gotovo svaku kuću na otoku i popričali s domaćinima. Rivanj preko zime ima sedam ljudi, bez problema bismo im se pridružili, toliko lijepo su nas primili.

Sestrunj je prošao isto kao i Rivanj, plivala je i Ana s Rivnja i mali Maksim sa Sestrunja, došli su skoro svi, napravili roštilj na plaži otoka bez dućana, kafića i restorana i opet su sva djeca bila naša. Hvala ljudima na par dana veza, divnim pričama i uspomenama, ali im nećemo oprostiti što nam nisu dozvolili da ih izazovemo na partiju boća. Šalimo se naravno, otok na koji se sigurno vraćamo, makar da ih riješimo viška divljih svinja! Čista ljubav!

Zverinac je pao po najgorem vremenu do sada, kišno sivo nebo, bura na refule, valovi i do dva metra. Srećom po mene, plivali smo u smjeru u kojem su me valovi mlatili s moje desne strane, a kako ja dišem na lijevu, a Boris obratno, tako se čovjek napio dobre dvije litre mora. Obala strma i nepristupačna, ali zato jedina uvala na otoku pitoma i divna. Odmah doček, s dvadesetak klinaca smo trenutno krenuli u brdo gledati staru palaču, boćalište sa stalcima za pijaču, groblje i prekrasno polje, dobili cugu u jedinom restoranu i završili kod obitelji gospodina Miljenka Škifića na snacku i puno, puno priča o ovom zelenom, šumovitom i potpuno mirnom otoku, dakle apsolutno idealnom za kompletan odmor od nekad toliko naporne civilizacije. E, da, ponedjeljkom dućan ne radi!

Čekao nas je put na Iž, otok Iškoga Kralja i Kraljice... Jedva čekamo!"

Pratite i dalje Ribafishove pustolovine na RokOtok facebook stranici i na našem webu i društvenim mrežama.