.jpg)
Treća i posljednja plivačka faza projekta RokOtok u kojoj pokušavam plivanjem spojiti svih 50 hrvatskih naseljenih otoka uspješno je startala iz malene Privlake. Ovo je mjesto odabrano kako bi što više plivača amatera krenulo prema otoku Viru i tako propagiralo plivanje kao jedan od najzdravijih sportova današnjice.
Dva mjeseca psihičkih priprema s pozivanjem raznih institucija i ljudi koji žive i rade na mjestima koja planiramo posjetiti te hrpa odgađanja već dogovorenih detalja utjecala su da sam smršavio tri kilograma, a da praktički nisam ni stigao trenirati. ali zato smo se opet uvjerili koliko divnih ljudi postoji tu negdje oko nas, a da nismo toga ni najmanje svjesni, pa smo se i treći put u četiri godine našli pred iznajmljenim brodom koji nas treba pratiti u tri i pol tjedna avanture po, ovoga puta, najsjevernijem dijelu Jadrana.
Ukrcali smo pola tone namirnica, robe i poklona, brod je potonuo kao da idemo u osvajanje Amerike, nazdravili smo i ponosno podigli zastave RokOtoka i sponzora broda Sport Visiona Hrvatska, još jednom hvala na tome, bilo bi puno teže da smo sve ove otoke prošli s gumenjakom zavezanim za nogu što je bila druga opcija u slučaju da ne osiguramo dovoljno love...
I onda smo krenuli, u vjetar, umorni i ponosni što radimo nešto pozitivno, korisno i dobro. osam ljudi sa svih strana zemlje, volonteri, s manje ili više iskustva, ujedinjeni u jednoj stvari - da djeci po otocima barem na jedan dan uljepšaju praznike. I počelo je kao po loju - 1500 metara od Privlake do vira s dvadesetak plivača, sporijih i bržih, jačih i slabijih, po plićaku, pijesku i travi na dnu ujutro 3.7. 2022. godine. Trema, razmišljanje što sam sve zaboravio, kao na primjer uključiti štopericu ili krenuti na vrijeme, prebrojavanje plivača, triatlonaca, amatera, simpatizera, ljudi dobre volje koji su došli uveličati ovu priču... I do neba im hvala na tome, pogotovo Borisu Korbaru, plivaču koji već drugu godinu pliva gotovo sve dionice, i Davoru Simičiću koji je umjesto na svoju Ravu odlučio preplivati i ovu dionicu i vratio se pješke nakon odrađene ture!
Neki su izašli, neki se bacili na polovici, na kraju su nam Privlačani i Virani upalili pet bengalki i zvanično smo započeli treću sezonu RokOtoka! Kasnije se na plaži okupilo preko 120 klinaca, malo smo otplivali, pa sam ja pričao o otocima, prirodi, plastici i ljubavi roditelja i djece. podijelili smo im poklone, ljudi iz TZ-a nas odveli na ručak da bismo predvečer još par sati proveli s djecom i pokojim roditeljem u potrazi za geocache kutijicama. ujutro smo Boris i ja preplivali 1200 metara od Vira do Paga po moru koje je netko netom prepeglao i ponovili sjajan doček, ali ovoga puta u Mandrama, s tom razlikom što smo ovoga puta imali čast otvoriti kućicu s knjigama malo iznad plaže. I opet su nas najeli, a onda smo jurili za Zverinac gdje smo dočekali zoru i plivanje na 2500 metara udaljen Molat. E sad je već bilo i vjetra i valova, ali nismo ih preozbiljno shvatili i prošli dionicu ispod sat vremena. Zapuntel na Molatu je bio pun nekih veselih klinaca koji su u akciji čišćenja plaže iz mora izvukli golemu gumu, a jedna curica je s divljenjem rekla "Ajme, pa ova guma je tu na dnu mora otkad sam se rodila!"
Obišli smo dio otoka, sakrili naše blago i išli ranije leći zbog jakog vjetra koji nam je prijetio da ćemo imati probleme s prelaskom tek 200 metara širokim tjesnacem između Molata i Ista. Srećom, toliko smo brzo to preplivali da smo zaboravili zapiknuti zastavicu! srećom, nakon sjajnog dočeka i hobotnice ispod peke i sushija (!?) te najnasmijanijih otočana ikad, to smo učinili na polasku na otok Premudu prije 6000 metara dugog plivanja. Iako smo išli tik uz nenastanjen otok Škardu pa nije bilo toliko straha od dubina, imali smo problema s grčevima u nogama (Boris) i ramenima i leđima (ja), pa nas je brodski doktor napojio magnezijima i drugim čudima da smo prehodali prekrasnu Premudu uzduž i poprijeko. Sjajni lokalci, najbolje frigane lignje u povijesti, cuga ispred dućana i balote te konačno susret s brodom Zrmanja, najpoželjnijom ženom pučinskih otoka - vodonoscem koji na ovim prostorima doslovno znači život.
I onda, nakon što smo s djecom napravili 20.000 koraka tražeći i skrivajući - kreće nevrijeme. u trenu smo svi spašavali brod, nekako se izvukli, lokalci nas smjestili kod sebe doma, i uslijedilo je čekanje da nam se nebo smiluje da se izvučemo iz porta. To se i dogodilo, ali dovoljno prekasno da ne stignemo na start ture od Premude do Silbe (a i valovi su bili preko tri metra kao posljedica neverina), pa smo odigrali rezervni potez - odvezli se do Oliba i plivali dva kilometra niz valove na Silbu! U ljubavi, ratu i plivanju je sve dozvoljeno, pa su Silbenjani napravili tulum za pamćenje, a i našli smo rekordna četiri geocachea! Najelo nas, napilo, čak je i koncert bio pod prozorom našeg broda na rivi, pa zato nije nikoga bilo na startu rute Silba - Premuda sljedećeg dana u 7 ujutro. I taman kad smo se ponadali bonaci, eto valova od metar, metar i po, a dionica opet 6.000 metara...
Nije bilo lako, ali je bilo hrabro, i nekako smo se primili strme i oštre obale i odvezli do zadnje stanice u prvoj trećini ovogodišnjeg projekta, otoku Olibu. Dočekali su nas pićem dobrodošlice, donijeli nam kroštule, nahranili briljantnom mješavinom blitve i komorača s lignjama, a mi smo prošetali četrdesetak klinaca po brdima i dolinama te završili na zasluženom mojitu. Naša PR-ica Kasandra, Spasiteljica Nikola, snimatelji Dudi i Igor konačno su se opustili, a doktor Kru i skiper Ogi napustili brod kako bi ih zamijenili Damir i Lovre, hvala im što postoje i što godišnji odmor koriste za ovu avanturu, danas je slobodan dan pa pišem u kabini dok vani dere burin, čovjek se tek na moru nauči koliko treba biti ponizan prema prirodi i povinovati se njenim zakonima. kao i da se brodski wc ne odštopava tijekom vožnje na valovima od par metara, ali o tome više nekom drugom prilikom
Pratite RokOtok za više ljubavi prema svijetu...
